Prednosti i nedostaci dodavanja konzervansa za slane gljive

Biljni ekstrakti:
Neki biljni ekstrakti imaju dobre antibakterijske i antioksidanse i mogu se koristiti za sačuvanjeslane gljive. Na primjer, ekstrakt češnjaka sadrži alicin koji ima snažan antibakterijski učinak. U procesu pikljača gljiva može se dodati odgovarajuća količina ekstrakta belog luka (općenito {{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{2} "gram od belog luka po kilogramu kiselih gljiva) da bi inhibirali rast kalupa i bakterija. Pored toga, ekstrakt ruzmarina bogat je antioksidativnim sastojcima, kao što su rugarinska kiselina, koja može spriječiti oksidaciju ulja i hranjivih sastojaka u kiselim gljivama i proširiti rok trajanja. 3-0 3-0 8 grama izvlačenja ruzmarina može se dodati po kilogramu kiselih gljiva.

Organske kiseline:
Mliječna kiselina i limunska kiselina obično se koriste prirodni konzervansi. Mliječna kiselina može sniziti pH vrijednost kiselih gljiva i inhibirati rast mikroorganizama. Dodavanje 1% {1}}% mliječne kiseline za kiselinu može efikasno proširiti rok trajanja. Limunska kiselina ne može samo podesiti pH vrijednost, već i složena sa metalnim jonima kako bi se spriječile kisele gljive iz promjene boje. Prikladnije je dodati 0. 5-1. 5 grama limunske kiseline po kilogramu kiselih gljiva.

Iako hemijski konzervansi mogu efikasno produžiti rok trajanja slane gljive, oni mogu predstavljati potencijalne rizike za zdravlje ljudi, tako da moraju strogo u skladu s relevantnim nacionalnim propisima kada se koriste. Na primjer, kalijum sorbat je zajednički konzervans hrane, a maksimalna upotreba u kiselim gljivama uglavnom je 0. 05% -0 1% (na osnovu težine kiselih gljiva). Kada se koristi hemijski konzervansi, moraju se tačno mjeriti kako bi se osiguralo da je upotreba unutar sigurne asortimane, a vrsta i upotreba konzervansa moraju biti označeni na etiketu proizvoda za informiranje potrošača.